Povijest paučine 

Roman Povijest paučine zamišljen je kao svojevrsni nastavak romana Vampir, premda ne u klasičnom smislu, kao nastavak radnje, već kao nova obrada njegova središnjeg motiva, legende o istarskom vampiru Juri Grandu. Radnja romana Povijest paučine započinje nizom mahom socijalno konotiranih egzistencijalnih epizoda iz neposrednog okruženja glavnog lika (pripovjedača), među kojima posebno mjesto zauzima samoubojstvo osiromašena profesora, koji je, kako će se postupno otkrivati, za boljih dana nakanio istražiti i rasvijetliti upravo fenomen Uskočkog rata u Istri, u čemu ga je, međutim, spriječila neimaština, nastupila po odlasku u mirovinu. I osobno sklon sličnim temama, pripovjedač odlučuje nastaviti istraživanje pokojnog susjeda i taj ga naum, kroz proučavanje arhivske građe i odlazak na „teren“ naposljetku vodi u pazinski kraj, gdje ne samo da mu se legenda o Grandu nameće kao mogući vrhunac jedne nesretne epohe, već u njoj pronalazi i objašnjenja vlastitih životnih problema i nedoumica, koja, opet, otvaraju nova egzistencijalna pitanja.